7.3.08

KAKO PRESPAVATI NOĆ ?

Imati bebu nije nimalo jednostavan fizički i umni posao. Za ženu to predstavlja i potpuno napuštanje prvog (bezbrižnog) i drugog (trudničkog) stanja i prelazak u „treće” stanje ispunjeno protivurečnim osećanjima, dilemama, konfliktima, ali i emocionalnom ispunjenošću zadovoljstvom kakvu samo roditelji mogu razumeti. Oblast spavanja odojčeta, u nauci, za sada, predstavlja oblast nagađanja više nego znanja, sa neujednačenom stručnom literaturom (više esejističkom nego empirijskom). Ova oblast ujedno predstavlja aktivno polje sukoba dveju psihijatrijskih škola: psihoanalitičke i bihejvioralne, što se odražava kroz različite pristupe i savete o higijeni spavanja odojčeta. Iako obrazci spavanja predstavljaju više odraz temperamenta deteta nego načina roditeljstva, buđenje po desetak puta tokom noći spada u domen poremećaja spavanja i bebe i mame.

Deprivacija spavanja bebe utiče na spavanje mame i obrnuto, a deprivacija spavanja mame utiče na partnerski odnos mame i tate. Poremećaj spavanja onda postaje porodični problem.

Ukoliko je kod bebe poremećaj održavanja sna, često buđenje, otežano smirivanje i prelazak iz budnosti u lak san jedini manifestni problem (bez povećane dnevne razdražljivosti, poremećaja odnosa u dijadi majka-beba, motornih poremećaja, bilo kojeg regulatornog poremećaja), poremećaj spavanja odojčeta je sasvim pouzdan.

Buđenje na svakih 20-30 min. u drugoj polovini noći ima objašnjenje u skraćenju ukupnog trajanja faze plitkog i dubokog spavanja koje je kod odojčeta inače kraće nego kod odraslih, a faze plitkog spavanja dva puta su vulnerabilnije nego kod odraslih.

Otuda i češće i lakše buđenje. Kratkotrajna buđenja su dakle normalna i očekivana pojava, nakon kojih se beba samostalno uspavljuje. Ono što nije uobičajeno je da se beba često budi i ostaje budna nakon toga.